Franz Lehár: VESELA UDOVICA

VESELA UDOVICA
Franz Lehár
Opereta u tri čina
Premijera: 24. listopada 2026.
PODJELA
Barun Mirko Zeta Nenad Tudaković, Zvonimir Ivanović
Valencienne Sandra Böhm, Irma Dragičević
Grof Danilo Danilović Ronald Braus
Hanna Glawari Lidija Horvat Dunjko
Camille de Rosillon Josip Krajačić, Siniša Galović
Vicomte Cascada Zvonimir Ivanović, Antonio Bogojević
Raoul de St. Brioche Dorian Stipčić, Luka Žiberna
Bogdanović Luka Žiberna
Silviane Annamaria Serda
Kromow Antonio Bogojević
Olga Nela Katalenić Klinar
Praskowia Zvona Vucković
Njeguš Dejan Jakovljević
Grizette plesni ansambl
Zbor
Orkestar
AUTORSKI TIM
Dirigenti Igor Vlajnić, Darijan Ivezić
Režija i koreografija Dejan Jakovljević
Scenografija Marta Crnobrnja, Goran Šaponja
Kostimi Desanka Stjepanović
Majstor rasvjete Dario Družeta
Orkestracija Darijan Ivezić
Trajanje: 120 min
Koprodukcija
Opera b.b. Zagreb i Istarsko narodno kazalište Gradsko kazalište Pula
Partnerski program / Programma di affiliazione

FRANZ LEHÁR
Franz Lehár (Komárno, 1870. – Bad Ischl, 1948.) jedan je od najznačajnijih skladatelja bečke operete i jedan od autora koji su tom žanru početkom 20. stoljeća podarili novi glazbeni sjaj. Školovan na Praškom konzervatoriju, karijeru je započeo kao violinist i vojni kapelnik, a potom se posvetio dirigiranju i skladanju. Svjetsku slavu donijele su mu operete Vesela udovica, Ciganska ljubav i Zemlja smiješka. Njegovu glazbu obilježavaju raskošna melodika, elegancija valcera, bogata orkestracija te osobita sposobnost spajanja vedrine i humora s lirskom osjećajnošću.
Posebno mjesto u Lehárovoj biografiji pripada Puli. Od 1894. do 1896. godine mladi Franz Lehár živio je i djelovao u tadašnjoj glavnoj ratnoj luci Austro-Ugarske Monarhije kao kapelnik Mornaričkog orkestra Carske i kraljevske ratne mornarice. Pulsko razdoblje bilo je važna etapa njegova umjetničkog sazrijevanja: dirigirao je velikim orkestrom, upoznavao različit repertoar i intenzivno skladao. U Puli su nastala i djela povezana s gradom i njegovim ozračjem, među njima valceri Klänge aus Pola (Adria-Walzer) i Le belle Polesane, a u tom je razdoblju radio i na operi Kukuschka.
Povratak Lehárove glazbe na pulsku pozornicu stoga ima i posebno simbolično značenje: grad u kojem je mladi skladatelj oblikovao dio svojega umjetničkog puta ponovno susreće autora koji će nekoliko godina poslije osvojiti svjetske pozornice.

VESELA UDOVICA
Vesela udovica (Die lustige Witwe), opereta u tri čina, praizvedena je 30. prosinca 1905. u Theater an der Wien u Beču. Libreto Victora Léona i Lea Steina nastao je prema komediji L'attaché d'ambassade Henrija Meilhaca. Djelo je ubrzo nakon praizvedbe postiglo međunarodni uspjeh i do danas ostalo najpoznatijom Lehárovom operetom.
U središtu djela nalazi se ljubavna priča Hanne Glawari, bogate mlade udovice, i grofa Danila Danilovića. Iza blještavila pariških salona, valcera, zabava i ljubavnih intriga krije se jednostavno pitanje: može li se prava ljubav osloboditi ponosa, novca i društvenih očekivanja? Lehárova glazba daje toj priči neodoljivu lakoću, ali i trenutke istinske nostalgije i nježnosti. Viljina pjesma, Danilova pjesma o Maxim'su i veliki valcer Hanne i Danila među najprepoznatljivijim su stranicama operetnog repertoara.

KRATKI SADRŽAJ
Radnja se odvija u Parizu, u krugu veleposlanstva malene države Pontevedro. Državna blagajna nalazi se pred financijskom propašću, a njezina bi sudbina mogla ovisiti o bogatstvu mlade udovice Hanne Glawari. Ako se Hanna uda za Francuza, njezini će milijuni napustiti domovinu. Veleposlanik barun Mirko Zeta zato želi pod svaku cijenu pronaći prikladnog pontevedrinskog supruga.
Najbolji kandidat je grof Danilo Danilović, šarmantni diplomat i bonvivan koji mnogo radije provodi vrijeme u pariškom Maxim'su nego u diplomatskim poslovima. Hanna i Danilo nekoć su se voljeli, ali ih je razlika u društvenom položaju razdvojila. Sada ih ponovno spaja ljubav koju oboje, iz ponosa, odbijaju priznati. Danilo ne želi da Hanna pomisli kako je prosi zbog njezina bogatstva, dok Hanna čeka da napokon izgovori ono što oboje već znaju.
Istodobno se razvija druga ljubavna zavrzlama: Valencienne, supruga baruna Zete, pokušava odoljeti udvaranju Camillea de Rosillona. Tajni sastanci, izgubljene lepeze, zamjene identiteta, ljubomora i diplomatske spletke postupno se isprepliću u tipično operetnom vrtlogu.
Nakon niza nesporazuma i obrata, sve maske napokon padaju. Danilo priznaje ljubav Hanni tek kada povjeruje da bi udajom mogla izgubiti svoje bogatstvo. Posljednji obrat otkriva, međutim, da njezin imetak zapravo prelazi na budućeg supruga. Ljubav i milijuni tako ipak ostaju zajedno – a Vesela udovica završava pomirenjem, ljubavlju i slavljem.